29.10.1918. HRVATSKI SABOR RASKINUO DRŽAVNO-PRAVNE SVEZE SA AUSTROUGARSKOM MONARHIJOM
VEĆ 01.12.1918. HRVATI SU GURNULI GLAVU U DRUGI JARAM, OVAJ PUTA BALKANSKI I
NASTAVILI VUĆI TA KOLA SEDAMDESET GODINA.
NASTAVILI VUĆI TA KOLA SEDAMDESET GODINA.
SADA IMAMO NOVE GAZDE: OPET SMO SIROTINJA , ALI MOŽDA NAS
DEMOKRACIJA IZVEDE NA PRAVI PUT
TREBA JU ZNATI KORISTITI. TEŠKO SHVAĆAMO, ALI MOŽDA IPAK ....
Antanta nije priznala novostvorenu Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, a zbog otpora srpske vlade odbijali su priznati legitimnost Jugoslavenskom odboru. To je omogućilo talijanskoj vojsci da započne s okupacijom hrvatskih područja u skladu s Londonskim ugovorom iz 1915. Talijanska okupacija južnih hrvatskih krajeva, ali i onih zapadnijih i sjevernijih hrvatskih krajeva, potaknula je dalmatinsku vladu da zatraži što brže ujedinjenje sa Srbijom. Zahtjev dalmatinske vlade, kao i nemiri koji su izbili na selu, primorali su Središnji odbor Narodnoga vijeća SHS na ubrzano donošenje odluke o ujedinjenju s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom, unatoč snažnomu protivljenju Stjepana Radića. Ujedinjenje je proglašeno 1. prosinca 1918., suprotno naputku Narodnoga vijeća i bez pristanka Hrvatskoga sabora. Nova je država nazvana Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.[1]
Nema komentara:
Objavi komentar