PRODAJA I OSLOBOĐENJE DALMACIJE

Rimski ugovori su ugovori koje je Nezavisna Država Hrvatska sklopila s Kraljevinom Italijom u Rimu 18. svibnja 1941. Potpisali su ih Ante Pavelić i Benito Mussolini. Osim kratkog opisa tog događanja, prenosimo sa matica.hr studiozan komentar i osvrt na Rimske ugovore kroz monumentalno djelo „Ustaše na Jadranu“ Nikice Barića koje se na preko 800 stranica bavi ovim gotovo potpuno nepoznatim dijelom hrvatske povijesti. Knjiga studiozno obrađuje vlast Nezavisne Države Hrvatske nad Istrom, Dalmacijom i cijelom hrvatskom obalom nakon kapitulacije Italije 1943. i treba poslužiti svakom građaninu Hrvatske kao uvid u ovu preko pola stoljeća kontroverznu i ispolitiziranu temu.

POLAKO, ALI SIGURNO, RUŠE SE KOMUNISTIČKI MITOVI :

DALMATINSKI SDP-ovci NASTOJEĆI DISKREDITIRATI HDZ, KORISTE OPĆE POZNATU KRILATICU:

PAVELIĆ JE PRODAO DALMACIJU !

TO JE VRLO POJEDNOSTAVLJENO I UGLAVNOM NETOČNO, A POSLJEDICA JE KOMUNISTIČKE INTERPRETACIJE POVIJESTI.

ČINJENICE GOVRE SLJEDEĆE:

• Već prije Rimskih ugovora veliki dio hrvatske obale pripao jeTalijanima Rapallskim  ugovorima 1920.g, kojim su Italiji pripojeni Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (osim dijela općine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža, te je stvorena Slobodna Država Rijeka.. 
  Ugovor je velikim dijelom bio rezultat velikosrpske politike usmjerene na nagodbu s Italijom u cilju slabljenja hrvatskog položaja u Kraljevini SHS.
  
• Rimski ugovori sastoje se od triju dokumenata: o razgraničenju, o mornarici i o političkim odnosima Italije i NDH. Italiji je temeljem tih ugovora pripalo područje tzv. Prve zone, koje je obuhvaćalo dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara (bivši kotari Sušak, Kastav, Čabar i dio Delničkoga kotara te grad Bakar i otoci Krk i Rab), kao i dio Dalmacije (zadarski arhipelag i obala od Novigradskoga mora do područja istočno od Splita, sa zaleđem do rijeke Zrmanje i Drniša te svi srednjodalmatinski otoci osim Brača i Hvara, a na jugu otoci Korčula i Mljet te Boka kotorska)
  
• Talijanska se vlast morala tolerirati, ali čim su Talijani napustili istočni Jadran, ustaška je propaganda učinila sve da proglasi povratak svoje vlasti kao pravedan povratak u maticu državu. Zbog toga je napravljeno novo Ministarstvo za oslobođene krajeve, na čijem je čelu bio splitski odvjetnik Edo Bulat. No Ministarstvo zapravo nije imalo odriješene ruke na području Sušaka, Rijeke i Istre, koji su ušli u sastav novoga njemačkog Operativnog područja Jadransko primorje, a u kojem je dijelom ovlasti imala i nova Talijanska Socijalna Republika. Edo Bulat je nakon rata izbjegao s obitelji u Argentinu i ova je knjiga dobrim dijelom razjasnila mnoge tijekove događanja u Dalmaciji zahvaljujući privatnom arhivu obitelji Bulat.

PREMA TOME, PAVELIĆ NIJE TRAJNO PREDAO DALMACIJU TALIJANIMA, JER JE ONA NA KRAJU RATA BILA U SASTAVU NDH  VIŠE OD GODINU DANA, A DRUG TITO JE OSLOBODIO SAMO ISTRU I RIJEKU I UKLJUČIO IH U FNR JUGOSLAVIJU !