ĆIRILICA

Nisam povjesničar formata Tvrtka Jakovine, ali ipak znam 'što je bilo i kako je bilo' :

• moj djed je rođen u Austro-Ugarskoj monarhiji, na otoku Hvaru ili preciznije na težačkom, konzervativnom dijelu tog otoka.
  Njegova lovačka dozvola izdana je 1905.g. u Zadru, a pisana je dvojezično (njemački i talijanski).
• moj otac je rođen u toj istoj državi, na tom istom otoku prije prvog svjetskog rata, a kršten u lokalnoj katoličkoj crkvi imenom Stjepan.
  Vojsku je služio u drugoj državi Kraljevini Jugoslaviji.
  Njegovi vojni dokumenti pisani su srpskom ćirilicom, a ime mu je promijenjeno u Stevan.
• moja majka je školu pohađala  u Križevcima,  udžbenici su joj bili pisani srpskom ćirilicom, a na prvim stranicama kočoperila se kraljevska dinastija Karađorđevići.

• ja sam rođen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a osnovnu školu u Zagrebu pohađao sam u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, na hrvatsko-srpskom jeziku uz ravnopravno korištenje oba pisma latinice i ćirilice.
• moja djeca rođena su Socijalističkoj Republici Jugoslaviji, dok su školu u Zagrebu pohađala u Republici Hrvatskoj, na hrvatskom jeziku i latinici.

Hrvatska je već umorna od svih tih službenih jezika, pisama, naroda i narodnosti i želi se baviti isključivo rješavanjem svojih osnovnih problema:
 VLASNIŠTVA, GOSPODARSTVA, SELA i DIJASPORE.